Tove Ditlevsen (1917-1976) jedna je od najvažnijih, najpoznatijih i najosebujnijih autorica danske književnosti 20. stoljeća. Objavila je više od trideset knjiga (romane, zbirke pjesama i kratkih priča te memoare) od kojih je velika većina autobiografska. Iako je kao desetogodišnjakinja počela pisati pjesme, pozornost kritike i čitateljske publike privukla je romanom o zlostavljanju djece, Man gjorde er barn fortæd (Dijete je povrijeđeno), 1941. godine. Među njezinim knjigama ističe se hvaljena trilogija memoarske proze, Barndom (Djetinjstvo), Ungdom (Mladost), Gift (Otrov), objavljena u razdoblju 1967. do 1971. godine te romani Ansigterne (Lica, 1968.) i Vilhelms værelse (Vilhelmova soba, 1975.). U dobi od pedeset osam godina, Ditlevsen je počinila samoubojstvo tabletama za spavanje. Posljednjih godina doživljava preporod, posebice među novim generacijama mladih žena. U književnom ozračju u kojem je ispovjedaonica ponovo legitimna, Ditlevsen svojim ranjivim i ponekad brutalno iskrenim opisima vlastita života i obiteljskih odnosa istražuje poznata i uvijek relevantna životna pitanja. Posljednjih je godina zbog velike potražnje u Danskoj objavljen čitav niz novih i nanovo tiskanih izdanja njezinih knjiga, a kazališna predstava TOVE! TOVE! TOVE!, postavljena na daske Danskoga kraljevskog teatra, doživjela je golem međunarodni uspjeh.