Roman Djetinjstvo prvi je dio Kopenhaške trilogije Tove Ditlevsen, jedne od najslavnijih i najcjenjenijih danskih spisateljica, koja je neobično iskrena i ranjiva u ovoj memoarskoj prozi, prikazujući privatna i intimna iskustva kao univerzalno ljudska. Autorica pripovijeda svoju priču o odrastanju u Kopenhagenu, pružajući čitatelju nemilosrdan, iskren uvid u svoj život. U radničkoj četvrti u kojoj je odrasla, očarana je divljom, crvenokosom prijateljicom Ruth, koja je je uvodi u tajne odraslih. Tove zna da je nepodobna, da je njezino djetinjstvo namijenjeno jednoj posve drukčijoj djevojčici i svoje istinsko ja ne može otkriti nikome, pa ni samoj sebi. Ona osjeća snažnu sklonost prema književnosti i zna da će, što je bolno i neizbježno, jednoga dana morati napustiti ulicu svoga djetinjstva. Pred nama je dojmljiv portret djevojačkog prijateljstva ispripovijedan živim, čuvstvenim intenzitetom.

 

Ovaj roman, poput svih djela Tove Ditlevsen, prožet je iznimno profinjenim osjećajem za odvažan integritet i ironiju, a njezin autorski glas i stil uspio je dočarati osobna životna iskustva kao uzbudljivu i neophodnu umjetnost, poput one Sylvie Plath i kasnijih djela Lucie Berlin i Karla Ovea Knausgårda.

 

Tove Ditlevsen je neimar riječi. Riječi koja poput prozirnog vela proniče u tajne odrastanja... na način koji je u današnje vrijeme još uspio samo velikoj Eleni Ferrante.

 

„Britka, živahna ispovijest… Remek-djelo.“ – The Guardian 

​

​

IZ RECENZIJE MILJENKA JERGOVIĆA

​

"Premda je Djetinjstvo, logično, kronika jedne djevojčice, ili sjećanja na djevojčicu, u socijalnom, emocionalnom i psihološkom smislu ovo je, možda na iznenađujući način, međurodni, da ne kažem i intermedijalni tekst. Kod malo kojeg pisca tekst o djetinjstvu istovremeno je u toj mjeri obilježen spolom,

a tako otvoren za identifikaciju onih koji pod taj spol nisu podvedeni.

Djetinjstvo je i rasprava o djetinjstvu, esej, otvoreni tekst. Nas samo smrt može spasiti od djetinjstva, piše Tove Ditlevsen, gorko odbijajući ideju o mogućnosti odrastanja, ili od mogućnosti nadilaženja djetinjstva odrastanjem. Ma kakvi, doživotno smo zarobljeni u svom tom užasu (...) - Miljenko Jergović, Večernji list, 16. 03. 2023. INTEGRALNI TEKST PROČITAJTE OVDJE

​

​

IZ RECENZIJE TANJE TOLIĆ

​

"U vremenu koje slavi Elenu Ferrante, tegobne sudbine radničkih djevojčica iz "Napuljske tetralogije" i beskompromisni prikaz "loše majke" u Mračnoj kćeri, Tove Ditlevsen je osvježenje sasvim druge vrste: njezina je proza bez poze; bez utjehe odmaka u fikciju. Ditlevsen uistinu prakticira radikalnu iskrenost, piše o onome što je živjela, i to prije šezdeset godina. Sama je sebi tema, ali koji pisac nije? Lako je postati ekstatičan oko Tove Ditlevsen, još lakše duboko uznemiren. (...) Ditlevsen ne ostavlja prostor za moraliziranje, nema se što moralizirati nad nekim tko sve prizna. Ako nas ičemu uči njezina proza, onda nas uči tome da su ljudi kompleksna stvorenja, žene osobito, a da je feminističko oslobađanje ponekad (sebi) priznati sve najgore (o sebi). Čitatelj, paradoksalno, nije zgrožen nad time što je činila djeci, uglavnom je zgrožen time što je činila sebi, ali Tove je, možda više od svega, bila i ostala dijete koje žudi za ljubavlju majke. (...) - Tanja Tolić, Jutarnji list, 22. veljače 2022. INTEGRALNI TEKST PROČITAJTE OVDJE.

 

 

RIJEČ UREDNICE:

​

Tove Ditlevsen ime je koje se ne zaboravlja. Osebujna Tove, u rodnoj Danskoj jedna od najcjenjenijih autorica 20. stoljeća, odavno više nije među nama. Upoznala sam je četrdeset tri godine nakon njezine smrti. No to nije neobično, budući da je prijevod Kopenhaške trilogije na engleski ugledao svjetlo dana tek prošle godine u Velikoj Britaniji, gdje se ne krije oduševljenje njezinim djelom i slavi se kao veliko književno otkriće. Roman Djetinjstvo, prvi dio spomenute trilogije, govori o autoričinom odrastanju u Kopenhagenu 20-tih godina prošloga stoljeća u siromašnoj radničkoj četvrti. Majka je suzdržana i hladna, otac ostaje bez posla, a Tove s prijateljicom, divljom Ruth, otkriva grad i njegove ljude, sazrijeva i istodobno spoznaje da se ne uklapa u svijet koji ju je dopao. Ona utjehu pronalazi u pisanoj riječi i želi joj se potpuno posvetiti. Djetinjstvo je za Tove samo rečenica koju mora otrpjeti, period života koji valja pregrmjeti…

Način na koji Tove, toliko bliska čitatelju, piše o sebi, svojem životu, obitelji, prijateljima i razočaranjima posve je iskren i moderan, pa tako njezine knjige danas može čitati publika koja je u stanju poslušati ženske glasove koje je povijest pokušala ušutkati. Djetinjstvo krasi poetičnost i jednostavnost rečenice, mudrost, objektivnost i pronicljivost. Misterij odrastanja konstanta je svjetske književnosti u koju je Tove prodrla snagom Maksima Gorkog prije i Elene Ferrante nakon nje.