Na pragu zrelosti, djevojka iz skromne kopenhaške radničke obitelji nema osobito veliku mogućnost biranja. Najizglednijom joj se, nakon promjene nekoliko slabo plaćenih poslova, čini udaja za „pouzdanog zanatliju“ i perpetuiranje turobnog obiteljskog obrasca svoje klase. Tove je duboko svjesna ograničenja koja joj nameću tradicija, oskudno obrazovanje i ambijent iz kojega potječe, ali ipak nevoljko slijedi zadani stereotip. Jer osjeća, gotovo nagonski, da će joj dar kojim slaže riječi omogućiti iskorak iza paravana koji dijeli običan svijet od ljudi s prilikama. I upravo to se događa kad upozna urednika književnog časopisa koji objavljuje njezinu prvu pjesmu. To je za našu junakinju jasan znak da je kročila u društvo odabranih i da se svijet počinje pred njom prostirati. Iako...  sve prekriva sjena skorog, svjetskog rata.

Mladost, drugi dio trilogije memoarske proze slavne danske autorice, upečatljiva je ispovijest mlade žene, koja obiluje britkim humorom i poetičnošću. Tove Ditlevsen nesumnjivo je velika spisateljica. Njezina rečenica je neforsirana, glatka. Ona je nepretenciozna i naivno iskrena te lako navodi čitatelja da se poistovjeti s njom. Stoga se knjiga teško ispušta iz ruku.

​

"U vremenu koje slavi Elenu Ferrante, tegobne sudbine radničkih djevojčica iz "Napuljske tetralogije" i beskompromisni prikaz "loše majke" u Mračnoj kćeri, Tove Ditlevsen je osvježenje sasvim druge vrste: njezina je proza bez poze; bez utjehe odmaka u fikciju. Ditlevsen uistinu prakticira radikalnu iskrenost, piše o onome što je živjela, i to prije šezdeset godina. Sama je sebi tema, ali koji pisac nije? Lako je postati ekstatičan oko Tove Ditlevsen, još lakše duboko uznemiren. (...) Ditlevsen ne ostavlja prostor za moraliziranje, nema se što moralizirati nad nekim tko sve prizna. Ako nas ičemu uči njezina proza, onda nas uči tome da su ljudi kompleksna stvorenja, žene osobito, a da je feminističko oslobađanje ponekad (sebi) priznati sve najgore (o sebi). Čitatelj, paradoksalno, nije zgrožen nad time što je činila djeci, uglavnom je zgrožen time što je činila sebi, ali Tove je, možda više od svega, bila i ostala dijete koje žudi za ljubavlju majke. (...) - Tanja Tolić, Jutarnji list,  22. veljače 2022. INTEGRALNI TEKST PROČITAJTE OVDJE.

​

„Autoričino nemilosrdno samopropitkivanje čitatelji će smatrati šokantnim i vrijednim divljenja." – Booklist

​

„Lijepo napisana kronika za marginalizirane." – Patti Smith