Naslov: MALE ŠANSE
Autor: Marjolijn Hof
Izdavač: Lector - nakladnička kuća
Ovoj knjizi privukla me upravo njezina naslovnica, a ovo je jedna od knjiga koju možemo suditi prema koricama jer priča koju krije je isto tako čarobna.
"Kad pođeš u rat, zapravo si krenuo u krivome smjeru. Baš bi se morao držati što dalje od njega. No otac je bio liječnik, a u ratu trebaju liječnike. Volio je biti potreban."
Otac devetogodišnje djevojčice Kike liječnik je koji liječi ljude u ratnim područjima, te tako barem jednom godišnje otputuje u te opasne predjele gdje je potreban ljudima. Iako su sva putovanja dosad prošla dobro te joj se otac iz njih uvijek vratio živ i zdrav, Kika je kao i svako dijete željela svoga oca uz sebe, a strah koji je osjećala svakog puta kada je otac morao otići bio je velik. Nakon još jednog njegovog odlaska Kika je razmišljala kolike su šanse da joj se otac ponovno vrati živ i zdrav, naspram šansi da mu se dogodi nešto loše.
Shvatila je da ne poznaje nikoga kome je uginuo kućni ljubimac i umro otac, te tako dolazi do zaključka da kada bi joj uginuo pas, možda se ne bi morala toliko bojati i brinuti zbog oca.
Nakon što joj otac nestane u dalekoj zemlji, Kika i njezina majka provode vrijeme u blizini telefona, nestrpljivo i sa strahom iščekujući poziv, a djevojčica tada ozbiljno počne razmišljati o tome da naudi svom kućnom ljubimcu, psu Moni, za koju je bila uvjerena da je nije ni voljela. No na sreću, zahvaljujući jednom slučajnom prolazniku koji će djevojčici otvoriti oči, Kika će shvatiti na koji način funkcionira život, te da na ništa ne može utjecati, barem ne na način na koji je ona to željela.
Ova priča je kraća, ali u manje od sto stranica reći će nam zaista puno, tako da je meni osobno baš idealne duljine. Iako je ovo roman za djecu i mlade, svakako bi ga trebali pročitati i odrasli. Kako je roman pisan iz dječje perspektive, dobijemo uvid u to kako djeca zaista funkcioniraju i na koji način gledaju na svijet. Koliko god se činilo komplicirano njihovo razmišljanje, dolazimo do zaključka da ono što je djeci zaista jedino važno i ono što najviše žele je da imaju svoje roditelje pored sebe. Ništa ne može zamijeniti prisutnost roditelja, vrijeme koje posvećuju svojoj djeci i ljubav koju im daju.
Ovo je jedna lijepa, topla, poučna, potresna i duhovita priča koja je pisana na zaista jednostavan način koji će svako dijete razumjeti. Meni se jako svidjela, a isto tako vjerujem da će osvojiti i vaša srca. Od srca preporučam ovaj roman, kako djeci tako i odraslima, jer svi iz njega možemo puno naučiti.
Biljana Budimir
Blog P. S. I love books
16. svibnja 2020.
