Wytske Versteeg: Boy
Prevoditelj: Gioia- Ana Ulrich Knežević Broj stranica: 172
Noćna mora svakog roditelja je da doživi smrt svojeg djeteta. Gubitak bliske osobe ostavlja dubok trag na svakome, ali gubitak djeteta je nešto s čime se svaki čovjek drugačije nosi, nešto što mijenja samu srž postojanja osobe.
Boy je bio posvojen tamnoput dječak sa bijelim roditeljima. Izrazito mio i tih, plah i usamljen. Jednog dana nestaje, a njegovi roditelji se teško mire sa nestankom. Uskoro mu je tijelo pronađeno na obali. Život njegovih roditelja postaje jedna duga i tiha noćna mora iz koje se ne bude. Otac je po naravi dobrodušna i vedra osoba, sklona iskazivanju osjećaja, pa tako nakon smrti svojeg djeteta otvoreno tuguje i plače. Nakon izvjesnog vremena shvaća da se njegova supruga puno teže nosi sa gubitkom pa pokušava sve da ju oraspoloži i navede da nastavi živjeti. Ona je zatvorena osoba, distancirana i tiha, kruta. A takva je bila i u svojem odgoju. No sada zapada u duboku tugu i bol koje ju pritišću u tolikoj mjeri da ne može disati. Nakon nekog vremena odlučuje saznati što se zbivalo sa njezinim sinom i što je bilo sa misterioznom porukom koju je ostavio svojoj profesorici.
Majka u svojoj potrazi shvaća da je dijete bilo duboko usamljeno i zlostavljano. I kada je trebalo majčinu ljubav, brigu i pažnju, nailazio je na grubost i riječi koje su više zvučale pogrdno nego dobrodušno. U svojoj potrazi pronalazi i profesoricu s kojom, igrom slučaja, počinje živjeti i navodi ju na razgovor o Boyu. Čuje sve samo ne ono što bi željela čuti.
Ovo je jedna teška knjiga. Okrutna tematika. Vrlo ambiciozno napisano sa pregršt zanimljivih usporedbi i fascinantnim opisima. Neću napisati da se nisam naježila čitajući knjigu. Jesam. Pomisao na gubitak vlastitog djeteta je nešto okrutno. Nešto toliko teško i groteskno da je ljudskom umu nezamislivo. Žao mi je svakog roditelja koji se ikada morao susresti sa gubitkom. Nakon nečeg takvog rijetki ne ostaju ljušture. Preispitivanje vlastitih postupaka, svojeg poimanja roditeljstva, rastrganost između toga da djetetu budemo podrška i toga da dijete potičemo da se zauzima za sebe. Otupjelost, bol, samoća, praznina koja sve više zjapi, koja se širi dok ne proguta osobu. Život više nije život.
Knjiga me duboko potresla. Ne vjerujem da ću ju ikada više čitati. Ne zbog toga jer nije dobra knjiga, dapače, knjiga je izuzetna, već zbog tog silnog bola koji se prelijevao iz svake stranice knjige i zaposjedao moje misli, mijenjao mi raspoloženje u paniku i anksioznost.
Blog Bookworm Maja
Ocjena 4/5.
Comments