Nůgí wa Thiong'o: NE PLAČI, DIJETE
Nakladnik: Lector Prevela: Gioia-Ana Ulrich Knežević
Ovaj roman mi je pravo osvježenje nakon silnih ljubavnih i triler knjiga, roman koji ima svoju posebnu priču. Pisan je iz perspektive dječaka koji želi samo učiti i ići u školu, o spoznaji o Bogu, o siromaštvu.
"Ne plači, dijete, Ne plači, mila moja, Daj da ovim poljupcima obrišem ti suze, Neće dugo grabljivi oblaci pobjedonosni biti, Neće još dugo posjedovati nebo..." - Walt Whitman
Dječak Njorogeu je htio jedino učiti, i kada mu je majka jednog dana rekla da će pohađati školu bio je presretan. U njegovoj kući svi su se voljeli i poštivali, iako su se oca svi bojali. Njegov otac je imao dvije žene i puno djece, tako da je Njoroge imao dvije majke i puno braće. Svi oni su tvorili obitelj i nitko se nije smatrao manje važnim. Majka je bila presretna što napokon i ona može reći da joj dijete ide u školu i da se školuje za bolje sutra. Njorogeu je škola išla odlično, ali u njegovom selu, njegovoj obitelji nije bilo sjajno, crnci su pokrenuli štrajk i od tada mnogi su izgubili posao, mnogi su čak bili ubijeni. U selu je vladao strah od bijelaca.
Većina nas živi u nekom boljem svijetu, možemo raditi i pričati što god želimo, možemo se školovati...ali kad pročitaš ovakvu knjigu shvatiš da nekim ljudima, djeci, nije sve tako lako u životu, da im nije sve pruženo na dlanu. Njoroge me fascinirao, jer je u svom tom strahu uvijek bio pozitivan i govorio da će sutra zasjati sunce. Vjerovao je u budućnost, imao je nadu u bolje sutra i vjerovao je da Bog za njega ima posebnu misiju. Ovu knjigu bi većina nas trebala pročitati; poučna, otkriva svijet koji većina nas ne zna, otkriva tamnu stranu života u plemenima, stranu koju neki od nas neće nikad spoznati.
Suzana Debeljak
Books & Family Blog
15. ožujka 2020.
63