top of page
Marble Surface
ngugi2_edited.jpg

Ngũgĩ wa Thiong’o je romanopisac i teoretičar postkolonijalne književnosti. Rođen je 1938. godine u Limuru u Keniji, u seljačkoj obitelji naroda Kikuju. Studirao je u Ugandi na Sveučilištu Makerere i na britanskom Sveučilištu u Leedsu. Kenija njegova djetinjstva i mladosti bila je britanska kolonija (1895-1963), pa je još kao adolescent preživio Mau-Mau rat za neovisnost (1952-1962), što je glavna tema u njegovim ranim djelima. U vrijeme studija u Leedsu na engleskom je jeziku napisao hvaljeni prvijenac Ne plači, dijete (1964.) koji se smatra prvim romanom istočnoafričke književnosti. Nakon njega slijedi roman Rijeka između (1965.). Treći roman Zrno pšenice (1967.) znači formalnu i ideološku prekretnicu u njegovim djelima. Na Sveučilištu u Nairobiju, gdje je predavao englesku književnost (1972-1977), osnovao je katedru za afričku književnost. Također je bio gostujući izvanredni profesor engleskih i afričkih studija na Sveučilištu Northwestern, kao i engleske i komparativne književnosti na Sveučilištima Yale i New York.

Oštro je kritizirao društvene nejednakosti i nepravde u kenijskome društvu, pa je 1977. godine u Keniji osuđen na zatvorsku kaznu, bez ikakve optužnice, nakon izvedbe njegove drame Oženit ću se kad ja hoću (1977.). Tijekom boravka u zatvoru napisao je roman Vrag na križu (1980.). Na slobodu je pušten godinu dana poslije, nakon međunarodne kampanje koju je organizirao Amnesty International. Budući da je nastavio pisati, postao je opasan režimu kenijskoga diktatora Moija. Načuvši da se planira njegovo ubojstvo, odlučio je otići u egzil, najprije u Englesku, a potom u SAD. Na samom početku karijere pisao je na engleskome, danas piše na jeziku kikuju. Opus mu se sastoji od romana, drama, novela, eseja, akademskih studija, kritika i dječjih knjiga u kojima kroz pojedinačne sudbine istražuje fenomene nastale u susretu afričke i zapadne kulture, traumatično stjecanje neovisnosti, iznevjerene ideale i sl. Svoje je marksističke i radikalne nacionalne nazore najčešće izlagao u dramama, a o nužnoj povezanosti jezika i nacionalne kulture pisao je u esejima. Trenutačno živi u SAD-u i profesor je engleske i komparativne književnosti na Kalifornijskom sveučilištu u Irvineu. Posljednjih je godina nekoliko puta bio u najužem krugu kandidata za Nobelovu nagradu za književnost.

bottom of page