Iako je pisanje sav njezin život, Lise Mundus već dvije godine nije na papir stavila niti jednu novu rečenicu. Ne želi više pisati dječje knjige, kojima je stekla uvažavanje i pozornost kritike i medija, već bi svakako htjela postati „pravi književnik“, onaj koji stvara „odraslu literaturu“.  Zaista neobičan pogled na stvari u zemlji Andersena.

Nemoćna da se pokrene u željenom smjeru, pada u duboku depresiju, a situaciju svakako ne popravlja ni činjenica da je i drugi suprug nesmiljeno i javno vara. Osamljena i frustrirana, već načete psihe, konfabulira fatalne urote u svojem okruženju, priviđaju joj se lica koja stanuju u tuđim tijelima, plaši se svakog glasa i šuma…

Lica… lica, poznata i manje znana, pletu čvrstu i neprobojnu mrežu ludila. Briljantno, kako samo ona to umije, Tove Ditlevsen opet je nadmašila sebe i pripustila nas, reklo bi se „iz prve ruke“, u najdublje labirinte ranjenih duša.

​

„Unatoč užasu koji opisuje, Ditlevsen piše duboko humano i s puno razumijevanja.“  – The Guardian