Život kao ostvarenje komunikacije, sretna obitelj, sreća i radost, život kao postojanje u miru – izgubljen je za glavnog junaka romana Tirza nizozemskog književnika Arnona Grunberga, čiji je uradak proglašen jednim od najznačanijih suvremenih romana u Nizozemskoj. I dok je glavni junak Hofmeester zaronio u svoj svijet, sasvim narušen, svijet koji je napustila supruga, a kćeri ga ne razumiju (kao da zbori nekim nepoznatim jezikom), čitatelj uopće ne shvaća kakva je sila običnog propalog izdavača pretvorila u monstruma koji ne želi shvatiti da je počinio zločin. Riječ je o romanu neprepoznavanja, u kojemu čitatelj prvo upoznaje Hofmeestera na kućnoj zabavi, gdje stoji u kuhinji i priprema hranu za kćerkin „tulum“. Očigledno je da nema financijskih problema, međutim usprkos činjenici da pokušava okupiti ljude, on, koji je u srednjim godinama, nije upoznao niti sebe, niti druge. Prema bivšoj supruzi koja je upravo stigla ne uspijeva se odgovarajuće postaviti te je slijed događaja kroz koje nas pisac vodi lanac okolnosti koji ne pripada zdravome čovjeku. Tok struje svijesti te odnos glavnoga lika s mlađom kćerkom Tirzom ukazuje na bolesnog čovjeka koji je na putu da izgubi razum.
Osim Nizozemske, radnja romana odvija se i Africi, kamo Hofmeester na kraju odlazi tražiti „izgubljenu“ kćer. Čitatelju ostavljamo da pretpostavi što se zbilo s kćerkom, koja je namjeravala samo otputovati u Afriku sa svojim dečkom. Hofmeester je prilično uskogrudan i na težak se način obračunava s kćerima u trenutcima kada spoznaje da su postale seksualna bića. Čini se kao da ih ne pušta u svijet u kojemu za njega nema mjesta. Taj bolestan odnos prema kćerima i ženi bizaran je i morbidan. Ono što život od nas traži je da sami promislimo i odlučimo, a u Hofmeestera je, u skladu s njegovom labilnom osobnošću, život lanac situacija i događaja koje on ne zna kontrolirati, već ga preplavljuju. Roman završava pustolovnim traganjem za kćerkom, u kojemu prepoznajemo suvremenog čovjeka koji se izgubio, koji ne odlučuje i zapravo traga za smislom. Nepoznato dijete koje se pojavljuje u završnici romana s opetovano izgovorenom rečenicom „Do you want company, sir?“ simbol je suvremenog čovjeka koji zapravo nema odgovarajućeg društva već je izložen osamljenosti i perverzijama.
Na kraju romana postavlja se pitanje o poremećajima osobnosti, krivim mjerilima i vrijednostima u suvremenom društvu. Negdje na putu od sebe do materijalnih dobara izgubi se dio identiteta, pretvaramo se kao čarolijom u nekakva čudovišta i izazivamo nesreću jer nesreća jednog pojedinca nesreća je za cijelo društvo. Iz tog razloga mnogi zdravi ljudi potiču skrb za „narušene“ pojedince, svjesni da je, nažalost, u suvremenom svijetu danas mnogo bolesnih. O takvoj jednoj osobi riječ je u ovome zanimljivom romanu, koji ostavlja složene poruke o pravome smislu života.
Autor: Kristina Silaj
29.12.2017.
Comments