Marjolij Hof: Male šanse Prevoditelj: Gioia- Ana Ulrich Knežević Broj stranica: 95
Što donosi rat? Kolike su šanse da se netko naš ne vrati iz rata? Kako izračunati šanse i što ih umanjuje, odnosno uvećava?
Kika je djevojčica čiji otac je doktor. Nije bilo kakav doktor, već onaj koji putuje gdje ga najviše trebaju. Radi za organizaciju koja liječnike šalje u najranjivija područja. Ovaj put otac odlazi u rat. Kika razmišlja o priči o šansama koju joj je ispričala majka pa odluči, zbog straha za tatu i njegov život, smanjiti šanse da mu se nešto desi. Zaključi da dijete, čiji kućni ljubimac miš, a kasnije i pas ugibaju, ima manje šanse da se i ocu nešto desi. No desi se nešto. Otac nestaje na putu u ratom pogođeno područje. Dani neznanja i nestrpljivog javljanja na telefone na Kiki ostavljaju traga. Slama se u trenutku kada želi svojeg psa baciti sa mosta. Srećom neki dobar čovjek spasi nju i psa i sasluša ju. Govori joj riječi ohrabrenja. To je ono što joj treba- dobrota od neznanca. Oca nalaze i teško ozlijeđen vraća se u Nizozemsku. Priča joj o šansama, o budućnosti, o želji za nastavljanjem života unatoč novom hendikepu koji ga je snašao. Šanse da se svijet nastavi okretati su velike.
“Male šanse” je jedan vrlo dirljiv kratak roman za mlade, sa poukama koje bi mogle i starije generacije prihvatiti. Pouke o tome da život ne staje, nastavlja se unedogled. Svijet ne staje, okreće se u beskonačnost. Priča o šansama koje čine život, šansama koje ljude i njihov unutarnji nemir smiruju. Jednostavno ispričana priča iz kuta jednog osjećajnog djeteta koje osjeća velik strah i paniku zbog očevog odlaska u rat. Noćne more, gledanje majke koja pati, strepnja i bol. Tuga zbog očeve novonastale situacije i pokušaj da ga zadrži takvog kakav jest, prikovanog za dom dok njegov pustolovni duh želi nastaviti svoj put, ovaj puta sa njom. Usamljeno dijete čiji najbolji prijatelj je stari pas koji ju ne voli previše i bijeli miš koji ju voli. Ponekad je to dovoljno. Ponekad životinje razumiju bolje od ljudi.
Vrlo interesantno napisana knjiga, emotivna i upečatljiva. Govori o besmislenosti rata i njegovim posljedicama. Djeca svijet gledaju drugačijim očima nego odrasli. I bolje je tako. U njihovim očima svijet je jednostavno mjesto u kojem su najsigurniji u roditeljskim rukama. Sve se čini lakšim i boljim kada su roditelji u blizini.
Zaista mi se svidio roman i preporučam ga i mladima i starijima. Nije preopširan i nema nepotrebnih opisa i stvari koje odvračaju pažnju od glavnine radnje. Savršeno štivo za djecu. Cover je bajkovit i poseban. Baš kao i sama knjiga.
Ocjena 5/5.

Comments